Zemlja jednako veličanstvene i zastrašujuće povijesti – Kraljevina Kambodža

“Ako ikad otputujem u Aziju onda će to biti u Japan i Angkor Wat u Kambodži”, razmišljala sam prije 10-ak godina. Tada ni u snu nisam znala da ću u Aziji živjeti, a da će mi hramovi biti na 2 sata i 30 minuta od stana (avionom, naravno).
I tako smo mi nedavno napokon odletjeli za Kambodžu. Let iz Hong Konga bio je u 7 sati ujutro. Smjestili smo se u resortu u turističkom gradu Siem Reap, oko 10 ujutro, i odmah otišli na bazen osvježiti se jer, ovdje nije toplo, ovdje je super vruće, pa obilaske i uživanje u hramovima prebacujemo za idući dan. Najavljujem Matiji i Victoriji: ‘Buđenje u 4:30 ujutro, jer u 5 krećemo iz hotela da bi u 5:30 već mogli gledati u drevni Angkor Wat kako se kupa u izlazećem suncu’. Budući da je Victoria diktirala ritam, taj famozni, toliko slikani i razvikani sunrise ipak nismo vidjeli. “Ma kakav izlazak sunca, hoću još spavati!” I tako smo “tek” u 7:30 stali pred njega. Putem nas susreće lokalni vodič koji nam informacijama upotpunjuje svaki korak približavanja najvećem i najvažnijem hramu svih hramova.

Veličanstveni Angkor Wat usred džungle

Angkor Wat drevni je grad Kambodže i središte prebogatog Kmerskog Carstva, koje je vladalo jugoistočnom Azijom. U 12. stoljeću kompleks hramova koji se proteže današnjom lokacijom Angkor (veličine 85km2) bio je najveći grad na svijetu. U njemu je živjelo preko milijun ljudi. Stanovali su u drvenim kućama dok su hramovi bili namjenjeni Vladarima, svećenicima i umjetnicima, zidarima i kiparima koji su ukrašavali, klesali zidove, izrađivali kamene figure. Teško i veliko kamenje za gradnju hramova nosili su slonovi na svojim leđima iz jako udaljenih kamenoloma.
Slavljeni kambodžanski kralj Josowarman, kreativni genijalac koji je sebe proglasio Bogom Kambodže, izgradio je tada brojne sisteme navodnjavanja umjetnih jezera, što je također omogućavalo nekoliko žetvi riže godišnje. Vladari Kmera smatrali su se božanskim vladarima te su gradili hramove, kilometarske zidove, hodnike, perivoje sebi u čast, ali i za zaštitu od neprijatelja. Međutim u 13. stoljeću, prelaskom Kmera sa hinduizma na budizam, ova je civilizacija počela izumirati, navodno zbog suše i kolapsa vidoopskrbnog sistema do kojeg dovode česti monsuni i druge prirodne nepogode.

1000 hramova na tako maloj površini

Hramovi su počeli propadati i nestajati, obrasli u divljoj kambodžanskoj džungli.
Tako je bilo sve do dolaska Francuza u 19 stoljeća, kada je Herin Mouhout 1858. iznenadio svijet svojim otkrićem usred džungle. Hram koji je on otkrio smatrao se veličanstveniji od svega što su Grčka i Rim ostavili iza sebe. Ubrzo se otkriva da se ne radi o jednoj jedinici već o kompleksu koji stvara tisuću palača i hramova.

Čini se da nećemo u obilazak svih, bar ne za ovog života. Pri dolasku na šaltere za kupovanje karata odabirete jednodnevnu, trodnevnu ili šestodnevnu kartu i shodno tome plaćate cijenu i dobijete plan puta za 40 najvećih i najbolje očuvanih hramova.
Imam prijatelja koji ih je u 2 dana sve posjetio. Ali, mi smo posjetili 6, od ranog jutra do podneva, onda se vraćali u grad na ručak, popodne se odmarali kako bi navečer mogli u ponovni obilazak simpatičnog Siem Reap-a od kojeg su hramovi udaljeni svega 30-ak minuta tuk – tukom. Tuk-Tuk sa dragim vozačem najbolje je prijevozno sredstvo za obilaske, i na raspolaganju je cijeli dan: za 100 kuna vozi, odvozi, čeka, pazi stvari i drži vodu u frižideru ispod sjedala.

Nakon što smo ga cijelog prešetali, saznajemo da se najveći hram Angkor Wat sastoji od 6 do 10 milijuna blokova i da je izgrađen na temelju relgijskih ideja iz Indije. Prepun je brojnih figura bogova, reljefa, ljudskih i životinjskih likova, lotus cvjetova i Budinih kipova – a tako izgrađen uklapa se u simboličku sliku svemira.
Njime šeću budistički monkovi ili redovnoci u dugim narančastim haljama, tradicionalno ga čuvaju, a danas je tamo smješten i samostan. Još jedna od njegovih posebnosti je što mijenja boje ovisno o dobu dana i vremenu.

Bayon

Prašnjavim putem, nastavljamo dalje u Bayon koji je jednako impresivan. Poznat kao Face Temple, specifičan je zbog 54 kule, reljefima od 11 000 figura i 216 raskošnih lica Bude sa zagonetnim osmijehom.

Preah Khan

Posljednji hram za prvi dan obilaska bio je Preah Khan – vrlo brzi razgled, ritam prilagođen Victoriji. Nju je ionako Angkor oduševio dugim hodnicima i terasama kroz koje je gledala majmune koji onuda skakuću kao i stajling redovnika, prozori iz bajki u Bayonu i kamena lica Bude za koje smo cijelo razgledavanja pokšavale pogoditi što li nam želi reći kad se tako zagonetno i smirujuće smješka.

Ta Prohm

Slijedeće rano jutro odlazimo u Ta Prohm. Definitivno najdivniji hram. Nešto manji u odnosu na predhodne, ali fotogenična i atmosferična kombinacija rastućih stoljetnih stabala koja prodiru kroz njega i džungla koja ga okružuje ne samo da ga čini najpopularnijim hramom ovdje, već mi je potpuno jasno zašto je odabran za snimanje Tomb Ryder-a sa Angelinom Joly.

Ovdje Victoria potpuno pod dojmom postavlja tisuću pitanja – “a zašto su Kmeri pustili da im stabla rastu u kući’, ili ‘zašto ovdje nema majmuna’… Čini se da je vodič pokušavao izbjeći odgovor, ili ga nije znao. Na kraju je inzistirala da njezinu LOL doll, Cosmic Queen isto ovjekovječimo na stoljetnom kamenu.

PreRup

Idemo dalje, naš vozač Ray nas pita gdje želimo, a mi odgovaramo: ‘ Ti biraj’.
‘OK trust me, let’s go to PreRup’. I da, imao je pravo. Prerup je Wooow.
Veelik i predivan!! E sada smo nekako zadovoljni. Vidjeli smo ih 5, možemo natrag i putem stanemo možda uz još koji.

Postaje prevruće. Brzinski pregledavam Prasat Kravan, i po povratku na štandu kupujem kmerske hlače od svile i dvije slike od lokalnog mladića slikara. Kmeri bili su impresivan narod, kad samo vidiš sto su ostavili za sobom. Detalji i kvaliteta izvedbe hramova imaju neprikosnoven status širom svijeta te su od iznimne kulturološke i arhitektonske vrijednosti. Oduzima dah gledajući hramove od fino obrađenog kamena, tako detaljno i precizno.

Cijeli je kompleks izrađen u 400 godina i danas je najveći religijski spomenik na svijetu kojeg godišnje posjeti preko milijun ljudi.

Kambodža je danas najsiromašnija zemlja Azije, napaćena dugogodišnjim ratovima. Kambodžani su dragi i baš nekako mili ljudi, ponosni na svoju drevnu prošlost i civilizaciju. Njihov Angkor spada u 7 svjetskih čuda, pod Unescovom je zaštitom i predstavlja kmersku kulturu i kambodžanski narod. Ujedno je i jedina zemlja koja na nacionalnoj zastavi ima siluetu spomenika.

Sada, dok razmišljam o hramovima, čini mi se da dosad ipak ništa ljepše nisam vidjela, a da je izgradio čovjek. Želim se ponovno vratiti, jer mnoge još nismo vidjeli. Zaista je veličanstven Angkor u svoj prašini i džungli koja ga okružuje.

Njihov Angkor spada u 7 svjetskih čuda, pod Unescovom je zaštitom i predstavlja kmersku kulturu i kambodžanski narod.

 

Hope in the Eyes of Cambodian Children

Znajući ponešto o kambodžanskoj mračnoj prošlosti i vidjevši potom kako živi danas, pozitivan duh kambodzanskog naroda ne može biti veći.
Nismo proputovali njezinom širinom i dužinom, ali boravili smo u njoj dovoljno da vidimo što je njezina realnost. Obišli smo najposjećeniji grad – Siem Reap, njegova predgrađa i ruralne dijelove. Vozeći se u tuk-tuku prašnjavim cestama prigradskih naselja gomila vesele djece, neobično lijepih lica sa sjajem u oku, bezbrižno se igra i trči na sve strane. Dubokih pogleda, koji te tjeraju da se stalno pitaš “Bože zašto sva djeca ovog svijeta ne žive isto djetinjstvo?”, trčkaraju, igraju se loptom, drvenim praćkama gađaju plastične boce, penju se po stablima, voze velike bicikle, bosi trče zemljanim cestama, zalijevaju sadnice, žive u drvenim kućicama. Tako provode dane, a većina ih ne ide u školu jer nemaju uvjeta. U svojim malim životima od materijalnih stvari nemaju gotovo ništa, a kao da imaju sve. Smiju se i sretni su, ne znaju za bolje ni drugačije.

 

Surova stvarnost

Uz prelijepe plaže na jugu i tirkizno more Koh Ronga, hramove Angkora od kojih zastaje dah, postoji i ta druga strana u Kambodži, surova i vrlo stvarna, strana koja je neizbježna. I ona te ne ostavlja ravnodušnim. U njezinoj tragičnoj nedavnoj prošlosti Kambodžu je opustošio režim Crvenih Khmera, od 1975. do 1979. godine. No građanski rat se nastavio do kasnih 90-ih. Okrutan komunistički pokret pod vodstvom Pol Pota, koji je svojim stravičnim zločinima uništio 40% stanovništva zemlje i usadio strah u preživjele. U samo 4 godine počinjen je najveći genocid u povijesti čovječanstva.
Pokušali su stvoriti društvo utemeljeno samo na ekstremnim radovima u ruralnim područjima, ostvariti suludu agrarnu reformu i etnički čistu kmersku državu – Kampuciju. Ukinuli su novac, banke i privatno vlasništvo. Ljudi iz gradova prevezeni su u polja na rad u brutalnim uvjetima. Još strašnije, ako su imali srednjoškolsko obrazovanje i nosili naočale ili imali nježne ruke doveli su ih na minska polja smrti, a njihova je sudbina postala vrlo jasna. Danas, oni koji su se spasili najčešće prodaju suvenire ne bi li doslovno zaradili za preživjeti tjedan. Crvene Kmere zalagale su se za minimum obrazovanja i intelekta, što je i danas ostavilo trag na percepciju građana o obrazovanju.

Zemlja nekog čudnog šarma

Kambodza je uz Myanmar (Burmu) najsiromašnija zemlja cijele Azije. No, unatoč svojoj krvavoj prošlosti i gruboj sadašnjosti, Kambodža cvjeta na mnogo načina. Čini se da ljudi gotovo zanemaruju nedavnu bolnu prošlost, prihvaćajući desetljeća brutalnosti i siromaštvo, i neobjašnjivo su radosni. Čak nam je i lokalni vodič objasnio da “kukanje nad sudbinom” nije u mentalitetu kambodžanskog čovjeka, dok je prihvaćanje života ma kakav god da je – živ sam i zato sam sretan – vrlo tipično ovdašnjim ljudima. Otuda shvaćanje zašto se ovi ljudi stalno smiju.
Izrazito poštivanje roditelja u njihovoj je kulturi sveto, toliko da su obavezni brinuti o njima do smrti. Isto tako, u Kambodži se tradicionalno ne slavi rođendan, a mnogi ljudi i ne znaju datum svog rođenja.

Kambodžanska svakodnevica

Drugu večer po dolasku odgledali smo impresivan akrobatski show kojeg izvode mladi iz izrazito siromašnih obitelji, koji godinama mukotrpno vježbaju ne bi li uspjeli u svom naumu akrobacija i od prodanih karata zaradili za život.
Inače, uz simpa prijevozno sredstvo tuk – tuk, koji se razlikuje od onih na Thailandu jer ovdje je prikolica zakačena za motor, skuteri i motori vladaju cestama. I naravno, na njemu prevoze sve i svašta. Nose se japanke po kiši i po suncu, a kada se srede, cipele na špic uz bijele čarape su IN bez obzira na spol. Žene ćete često vidjeti kako gradom šetaju u šarenim pidžamama. Doznala sam također da je prosječna plaća radnika 150 – 200 eura.

Bogata i raznolika ponuda

Inače u Seam Reapu sve je super jeftino i prihvatljivo, od masaža, manikura ili pedikura po 5 eura, do autentičnih suvenira i dobrih restorana. Night Market i Pub Street dva su glavna središta grada iz kojih garantirano nećete otići praznih ruku.

Turistička industrija u Kambodži brzo raste. Stanovnici pričaju engleski i mogli smo se uredno sa svima sporazumijevati. Ceste su im ipak asfaltirane samo po gradu.

Zahvaljujući milijunima turista godišnje koji posjete svjetsku baštinu pod Unescom – hramove Angkora, grad Siem Reap se posljednjih 10-ak godina može pohvaliti fantastičnom ponudom. Na nevelikoj gradskoj površini nalazi se preko 400 butique ili family hotela i kao i divnih spa resorta, svih kategorija.
Na stotine je restorana, gdje uopće nije lako donijeti odluku gdje sjesti i jesti jer je ponuda bogata, od vegeterijanskih, smoothie barova do kvalitetnih europskih te svih azijskih restorana kao i lokalne kmerske kuhinje. Iako sam unaprijed bila pripremljena sa adresama dobrih restorana, bilo je i onih na koje smo slučajno naletjeli i baš sam pozitivno iznenađena kreativnom ponudom menua.

Zanimljiva činjenica je i da je konzervativna Kambodža jako gay friendly, i zemlja mladih ljudi – pola njezine populacije čine mlađi od 15 godina koji uglavnom ne napuštaju zemlju već ostaju snalaziti se u njoj.
Mnogi Australci, Francuzi, Amerikanci poneki Englezi i Talijani, upravo su svoj život našli ovdje vodeći resorte i restauracije gdje 12 mjesečna konstantna posjećenost turistima cijelog svijeta, garantira dobru zaradu. Kambodžanski narod godinama je živio u ratnoj zoni i tek su nedavno počeli ponovno graditi svoju lijepu zemlju.

Ovaj svijet je nešto posve drugačije od razvijenog zapadnog svijeta, različit i u odnosu na susjedne zemlje. Ovaj svijet daje vrijednost životu i ne uzima baš ništa zdravo za gotovo.

A gdje je ta Kambodža?!

I evo nekoliko baznih google informacija, za one kojima je možda kroz glavu prošlo pitanje – A gdje je ta Kambodža?!

– Kraljevina Kambodža smještena je u jugoistočnoj Aziji, a graniči s Tajlandom, Laosom i Vijetnamom. Izlazi na Tajlandski zaljev i Južno kinesko more. Ima otprilike petnaest milijuna stanovnika, gdje većinsko stanovništvo čine Kmeri.

– Službeni jezik je kmerski, a glavna religija budizam.

– Službena valuta je RIEL ( khr), iako se sve plaća USA dolarima.

– Glavni grad je Phnom Penh, no top destinacije Kambodže nalaze se u provinciji, Siem Reapu, Angkoru – bivšem sjedištu Kmerskog Carstva kao i u južnom dijelu na prelijepim plažama Koh Rong otoka.

Prije odlaska nismo se cijepili. Nismo imali nijedno negativno iskustvo sa lokalnim stanovništvom. Dapače, potpuno suprotno, super friendly people. Osjećali smo se sigurno, i da, želimo se ponovno vratiti u Siem Reap kao i upoznati jug zemlje.

S jednako veličanstvenom i zastrašujućom poviješću zahvaljujući velikodušnim i autentičnim ljudima, s fokusom na svijetlu budućnost, Kambodža će dugo živjeti u sjećanju svakog tko je posjeti.

 

Dogodila se ljubav, ime joj je HOI AN – Vijetnam 

Ishigaki – mali biser Tihog oceana 

Namibija – moj susret s plemenom Himba 

Veličanstveni Kineski zid

Tijana Piljan Maretić

Putuj sa mnom

Mama, supruga, ambasadorica hrvatskih proizvoda za Aziju s adresom u Hong Kongu, praktikantica yoge, zaljubljenica u putovanja i mjesta na kojima još nikada nisam bila.

WordPress Ads